cooler

STARO:

Pred vama je stručna knjiga. Što učiniti? Naravno, pročitati je. Ako njezin sadržaj trebate pomno proučiti, primjerice za ispit, isto ćete još jednom ponoviti.

NOVO:

Istraživanja su pokazala da su za smislenu obradu teksta potrebne druge metode. Samo čitanje nije dostatno. Predstavljamo vam jedan od mogućih načina racionalnog proučavanja štiva:

Č = Čitati letimično prije usredotočenog čitanja.

P = Pitati se koji je dio štiva bitan.

Č = Čitati svjesno koristeći vid i pamćenje.

P = Pamtiti pročitano vlastitim riječima.

P = Ponavljanje zapamćenog nakon nekoliko sati ili nekoliko dana.

Početniku ovaj postupak može izgledati naporan i dugotrajan. Činjenica je da treba proći neko vrijeme da se čovjek preusmjeri i odbaci stare navike čitanja. Ova se metoda uvijek ponovno istraživala. Studenti koji su učili po ČPČPP – metodi postizali su mnogo bolji uspjeh od studenata koji su učili po svojim navikama.

1. KORAK - Č = Čitati letimično:

Sukus letimičnog čitanja je dobiti najbolji mogući pregled prije prelaska na detalje. Vjerojatno znate priču o čovjeku koji posjećuje nepoznati grad i prvo se penje na toranj kako bi ga mogao odozgo pogledati i upoznati. Pri tom prvo zapaža uočljive građevine, kao što su crkve, šire ulice, i druge osobitosti. Kada siđe na ulicu lako može odrediti gdje se sada nalazi. Kako dobiti pregled?

• Letimično čitanje kazala, daje nam predodžbu o tome kako je knjiga sastavljena.
  
• Pročitajte predgovor i saznajte zašto je knjiga napisana, što želi reći.
  
• Na kraju svakog poglavlja često je dat sažetak. Taj sažetak je mudro pročitati na početku.
  
• Ako vas ovo ne zadovoljava, “preletite” štivo. Čitajte naslove i negdje neku rečenicu. Ako su prisutne tablice i slike dobro ih pogledajte. U većini slučajeva one su brze i sažete informacije.

2. KORAK – P = Pitati se:

Dobra su tzv. policijska pitanja: Tko?, Kako?, Gdje?, Što? , Kada?, Zašto?. Što se dobiva ovim korakom:

• lakša koncentracija: Većina se ljudi mnogo bolje sjeća činjenica koje su naučili kako bi odgovorili na neko pitanje, nego ono što su naučili napamet.
• lakša motivacija: Postavljanjem pitanja otkrivamo vlastito neznanje ili slabost, i nestrpljivo očekujemo odgovore autora.
• priprema za ispit

3. KORAK – Č = Čitanje:

Imajte na umu da čitanje nije prvi nego treći korak. Onaj tko želi postići bolje rezultate mora se držati sljedećih pravila:

1. koncentracija: Obje noge trebaju biti na podu, tvrda stolica je dobra pomoć za koncentraciju, čitajte što brže možete.
   
2. pronaći glavnu misao: To je prva razina pri čitanju. Ako ne pronađete glavnu misao, druge razine nemaju bitan značaj.
   
3. podcrtavanje i označavanje: Preporučujemo korištenje markera s kojim se tekst jednostavno ističe. Podcrtava se:
   - ono što treba zapamtiti, odnosno ono što je novo, ali ne ono što već znate
   - ono što pri ponavljanju želite uočiti na prvi pogled - nemojte podcrtavati više od onog što je stvarno potrebno
   
4. aktivno čitati – biti budan: Samog sebe uvijek ponovno podsjećati na to da želite razumijeti i zapamtiti pročitano
   
5. pazite na tablice i ostale prikaze: Često slika prikazuje mnogo više od onoga što se riječima može iskazati.

4. KORAK – P = Pamćenje:

1. Pamćenje vlastitim riječima: Kada ste gotovi sa čitanjem podignite pogled s knjige i kažite svojim riječima što je pisac želio reći. Ponavljanje vlastitim riječima poboljšava stupanj zapamćenosti. Nemojte učiti napamet!
   
2. Pamtiti pisanjem bilješki sa strane: Pribilježiti vlastite primjedbe o glavnim mislima uz rub stranice. Glasno izgovarajte misli. Više od polovice ukupnog vremena učenja trebalo bi se pozabaviti s 2. KORAKOM (Pitanjem) i 4. KORAKOM (Pamćenjem).

5. KORAK – P = Ponavljanje:

Svaki put kad nešto naučite trebali biste pročitano odmah provjeriti. Tako ćete spriječiti da isto zaboravite već istog dana. Daljnja ponavljanja mogu uslijediti kasnije. Razmjerno dobro sredstvo protiv zaboravljanja je ponavljati gradivo u određenim vremenskim razmacima, 2,8 i 30 dana. Ova podjela je bitna. Nema svrhe pretjeranim štrebanjem u jednom trenutku pokušavati iznuditi uspjeh.

Mnogi ljudi su se korištenjem ČPČPP metode osvjedočili da je mnogo jednostavnija, nego što su mislili. Pokušajte na temelju toga. Vrijeme koje će biti potrebno za uvježbavanje ove metode, poslije će vam mnogo pridonositi u uštedi vremena, a s tim u vezi i boljim ocjenama.

ČPČPP metoda učenja dio je 33 strategije učenja iz knjige dr. Jorga Knoblaucha.

Sinatra je bio živuće utjelovljenje američkog "Showmana", ali i prilično kontroverzna ličnost izvan pozornice. Sin talijanskog emigranta, rođen je u radničkoj obitelji. Kao mladić počinje se baviti glazbom, prvo u maloj skupini, a zatim samostalno. Postepeno niže uspjehe i privlači milijune djevojaka. No, procvat rocka zadaje ozbiljan udarac njegovoj karijeri. Sinatra tada kreće u filmske vode i dobiva ulogu u filmu "Odavde do vječnosti", za koju osvaja Oscara za najbolju sporednu ulogu 1953. Od tada se paralelno bavi glumačkim i pjevačkim poslom. Autor je stotinjak albuma, a nastupio je u 58 filmova. Poput prave "zvijezde" čitavog je života punio stranice žutog tiska svojim brakovima, avanturama, "navodnim vezama s mafijom"  i svojom sklonošću piću.

Tijekom cijelog života nije podnosio žene koje puše i piju previše te one koje stavljaju previše parfema. Nije volio pečenu janjetinu, zelene salate, a od ljudi folere i laskavce. Bio je naravno pravi domaćin, u skladu s talijanskim korijenima i odličan kuhar. Namjerno se izdavao za velikog ljubitelja zabava i puštao da javnost misli kako svaku večer vani "lomi", a ustvari je najčešće bio kod kuće uz knjigu. Bio je veliki zaljubljenik u beletristiku i jako se zanimao za povijest. Imao je odlično oko za djela francuskog impresionizma. Bio je, što se kaže, "lažni cuger" - više je pričao o piću, no što ga je konzumirao. Držao je da je Lennonova i McCartneyeva “Yesterday” jedna od najboljih pjesama ikada napisanih te da je Sugar Ray Robinson najbolji boksač kojega je ikada imao prilike gledati. Omiljena zdravica bila mu je: "Da mi poživite do stote, i da posljednji glas koji budete čuli bude moj."

Kao što je njegov prijatelj Tony Bennett rekao: “Najveći nas je napustio, no njegov će Glas zauvijek živjeti.”

Engleski fizičar, matematičar i astronom Isaac Newton rodio se na Božić 1642. godine u mjestu Woolsthorpe u okrugu Lincoln u Engleskoj. Nakon poroda bio je praktično otpisan, ali je ipak uspio preživjeti.

Newtonova majka uskoro se preudala pa je o malom Isaacu skrbila baka. Još dok je pohađao osnovnu školu Isaacov ujak William Esconty uočio je kako njegov nećak nije običan dječak već da posjeduje nesumnjive crte izuzetne nadarenosti. Newton je veoma rano pokazao i vještinu u pravljenju raznovrsnih naprava kojima je zarađivao i svoje prve honorare. Umjesto da s vršnjacima uživa u dječijim nepodopštinama mali Isaac je konstruirao mehaničke lutke, fenjere kojima je plašio praznovjerne seljake, drveni sat koji se sam navijao, mlin s proždrljivim mišem, koji je istovremeno bio i mlinar i glavni pokretač naprave i još puno toga.

Srednju školu završio je u gradiću Grenthem iz koje nosi uspomenu i na svoja prva dva fizička okršaja. U prvom je dobio batine od nekog nasilnika, ali je u drugoj borbi Newton nasilnika "stručno" pretukao i natrljao mu nos o crkveni zid. Zahvaljujući tome, jednako kao i svome znanju, ubrzo je postao "glavna faca" u školi. Iz tih godina potječe i njegova prva i jedina ljubav, prema gospođici Story, pastorki apotekara kod kojega je stanovao. Ljubav je bila mladalački neobuzdana, ali se Newton otrgnuo iz ruku čarolije, izbjegao ženidbu i ostao cijelog života neuhvatljiv.

Završivši srednju školu Newton se po preporuci svog ujaka upisuje na Cambridge kao najsiromašniji student. Stoga je morao raditi teške poslove kako bi zaradio za život i školovanje. Sveučilište je rangiralo svoje studente. U samom početku Newton je bio zadnji na rang listi, ali se vremenom talentom i znanjem izdvojio i nametnuo. O tome dovoljno govori i činjenica da je odmah nakon završenog studija dobio mjesto predavača na istom fakultetu na kojem je studirao.

U periodu od 1664. do 1666. godine Londonom je harala kuga pa se Newton mogao na miru udubiti u svoje zamisli vezane za mehaniku i dinamiku i tako postaviti temelje svom životnom djelu. Newton je tih godina radio tako intezivno da se skoro razbolio. Nakon što je kuga minula Newton se vratio u Cambridge gdje je 1669. na mjestu profesora matematike naslijedio svog učitelja Isaaca Barrowa. Prvo je predavao optiku, a potom i druge predmete među kojima se našao i zemljopis. Čak je objavio i jedan udžbenik zemljopisa. U Kraljevsku akademiju Newton je primljen na osnovu refraktorskog teleskopa kojim je promatrao Jupiterove satelite. Teleskop je izradio sam Newton pokazavši tako savršeno poznavanje složenih tehnoloških postupaka od kojih je najsloženiji bio brušenje ogledala.

Izbor u Akademiju donio je Newtonu i prvi sukob i to s fizičarem Robertom Hookom. Hook je bio fizičar, kemičar, astronom i arhitekt, čovjek nepostojanog karaktera koji nije imao strpljenja raditi dugo na jednom projektu i čuvati za sebe otkriće do samoga kraja. Zbog toga je dolazio u mnoge sporove s drugim znanstvenicima koji su njegove ideje dovodili do konačnog ostvarenja. Između ostalog prigovarao je svakom da ga je pokrao. S Newtonom se sporio zbog teorije svjetlosti. Za razliku od Hooka Newton je kao rijetko koji znanstvenik bio nesklon iznošenju svojih ideja u javnost prije njihove konačne obrade. Za njega je bilo sasvim prirodno da utroši 20 godina za neki posao. Ipak, nije bio tajanstven. Laskanja i priznanja dolazila su sama po sebi, on ih nije odbijao ali mu nisu mnogo značila. Druga, čuvenija, Newtonova svađa jeste ona s Leibnizom oko pitanja prvenstva u otkriću infinitezimalnog računa.

Newton je žudio otkriti ono što se zove "materia prima" (prvobitna materija), kako bi na taj način imao "sve". Nije se zadovoljavao samo objašnjavanjem ustrojstva svijeta, jer je priznavao vrhovnog tvorca, na svoj protestantski način, kao strastan teolog i pisac mnogih teoloških rasprava u kojima je iskušavao svoju logiku na pitanjima bez ikakvog značaja za znanost pa i samo teologiju danas. Od prvog dana stvaranja žudio je za samim stvaranjem, za mijenjanjem kako bi mogao reći: "Otkrio sam sve. Hypotheses non fingo (Ne izmišljaj hipoteze)" - bijaše njegova čuvena deviza koju nije napuštao do kraja života. Za sve je tražio logična objašnjenja, u eksperimentu. Newtonova tajanstvenost, šutnja i strpljiv rad mogli su imati i kobne posljedice po njegov život, kada se 1690. godine zapalio njegov radni kabinet, odnosno rukopisi na njegovom radnom stolu. U tom besmislenom požaru koji je čini se izazvala mačka oborivši svijeću, izgorili su neki Newtonovi rukopisi. U njima su bili zapisani njegovi radovi vezani uz kemiju i knjiga o prelamanju svjetlosti. U tim rukopisima nalazili su se i ogledi kojima se Newton bavio 20 godina, ogroman empirijski materijal kakav nije bilo moguće više prikupiti, pa je razumljiv njegov očaj nad prizorom uništenog truda. Tri godine bio je na opasnom putu ludila, s trenucima potpune neuračunljivosti ali se ipak izvukao iz takvog stanja. Navodno mu je u pronalaženju izlaza s tog puta pomogla i njegova ljupka nećakinja po nagovoru filozofa Locka, velikog Newtonovog prijatelja.

Newton je bio čovjek duha, zaboravljao je na hranu i san kada je radio. Probudivši se dugo je sjedio u noćnoj košulji na ivici kreveta i razmišljao. Smatrao je kako nakon sna mozak najbolje radi, oslobođen zagađenja. Newton je mnogo godina bio i zastupnik u britanskom parlamentu gdje je uporno šutio osim u nekoliko iznimnih slučajeva kada je digao svoj glas u korist autonomnosti znanosti i Cambridgea. Njegova slava bila je tolika da se preko njegovih riječi nije moglo lako preći. Također je bio dopisni član Francuske akademije, a francuski kralj čak mu je nudio mirovinu. Njegovo grandiozno djelo "Matematički principi prirodne filozofije" (Philosophiae nautralis principa mathematica) izmijenilo je pogled na svijet, a mnogi znanstvenici citirali su ga kao Bibliju. Počasti koje su mu iskazivane nije doživio nijedan Englez prije njega. U svojoj 54 godini postao je upravitelj kovanice novca. Nama to danas izgleda krajnje besmisleno, ali taj položaj u ono vrijeme bio je znak izuzetnog društvenog statusa. Newton je poživio 84 godine, uglavnom u dobrom zdravlju. Izgubio je samo jedan zub, od napornog gledanja u Mjesec oslabio mu je vid, a kosa mu je rano osjedila ali je ostala bujna do posljednjih dana. Preminuo je 31. ožujka 1727. godine u Londonu. Iza Newtona ostale su brojne, još potpuno neistražene, bilježnice s tisućama kemijskih recepata.